onenightstand
četvrtak, 13.02.2014.
New York
Živim u New Yorku. Naravno da ne,ali dođe mi debeli u potkošulji svaki mjesec po stanarinu i vikendom naručujemo kineska jela. Prezirem žute taksije, koji više nisu Fordovi.
Ne znam kako bi te drugačije upoznao da ne živim u New Yorku. Mali talijanski restoran i svijeće, a poslije ćemo vidjeti. Imam gramofon.
Moja je cura Koreanka jer živim u New Yorku i to je nama ovdje ok. Bude me sirene i mačka nešto ujutro sruši.
Tebe se ni ne sjetim. Jer živim u New Yorku.
utorak, 28.01.2014.
Post it
Fali mi onaj dio tebe
koji je bio moj.
Koji sam pošteno zarobio.
I kad te nije bilo tu. Bila si.
Čekam da prođe to "nikad više".
Pa da te čujem, da ti kažem
što sam jeo i da sam dobro.
I da je napadao snijeg.
subota, 23.11.2013.
Pravim se da nekog čekam
Prepoznat ću te
i ako ništa ne kažeš.
Na stanici s koferom.
Ti ćeš uvijek biti ta
koja odlaziš.
Vlakovi putuju dugo.
Bojiš se da se ne predomisliš.
Ja ću popit rakiju
i pravit' se da nekog čekam.
utorak, 22.10.2013.
Jutro
Pišem ti dok me riječi ne umore.
Po zidovima oko tebe crtam sunca i kišu.
Jutrom me tišina prepozna pa natoči kavu
i pita kako sam spavao.
Crna onda prelazi u plavu
i slike nas se tope.
Vrane mi se smiju što još čekam.
Što pričam s tobom.
Sam.
četvrtak, 17.10.2013.
Posjet
Ušuljaš se,
pred jutro obično,
kroz draču koja reže lice
pa te odma ne prepoznam.
Samo crveni kaput
s crnim rubom
je isti 'ko onda.
Poput onih
za kojim se još
okrenem u gradu.
Toliko nisam stigao reči.
Pjesnik bi reko
"jer si zaspala".
Meni ipak nekad dođeš.
Pred jutro.
Odma te ne prepoznam.
srijeda, 15.05.2013.
Mačak
Mačak i ja živimo sami u stanu već godinama. On će sad tri, ja četrdeset dvije. Unatoč razlici u godinama, dobro se slažemo. Ja sam zadužen za hranu i igru, a on za moje buđenje i uspavljivanje. Bilo bi glupo da je obrnuto.
Prošao sam puno toga, napravio neke loše stvari zbog kojih često žalim. Ni on nije cvijeće. Recimo; "napumpao" je cimericu i onda se ona otišla okotiti kod moje bivše. Nikad mu se nije vratila, a ni dotična meni. Nikad nije ni vidio tog sina...Ja nisam, barem koliko znam, napravio dijete, ali da sam nekad mogao biti bolji, mogao sam.
Navikli smo obojica živjeti u toj "samoći". Ona ja kao dvosjekli mač jer je nekad tako trebaš i godi ti da možeš raditi, odnosno ne raditi, ono što želiš bez pretjeranog objašnjavanja. Nekad te, pak, tako stisne i baci ti prošlost u lice. Ruga ti se, osobito zimi i za praznike, kad sve miriše na kolače i pečenje...Mačku je lakše jer ne razumije da se nešto slavi i da se ljudi tada okupljaju. Njemu je praznik kad imamo za pile pa se doslovno guši u onom što dobije.
Prijatelj kaže kako njemu samoća paše, daje mu kreativnost, odmara ga...Da, ali ima ženu i dijete i njegova je samoća samo hir. Stvar trenutnog izbora, a ne neman koja je prema tebi nekad blaga i dobra, a nekad nemilosrdna.
Mislim da nitko ne može reći kako je kronična samoća "nesretan splet okolnosti" ili "loš period". Sve je to stvar "akcije i reakcije", posljedica pogrešno izgovorenih riječi, loših odluka, lošeg izbora...
Samoća te nekad natjera u samosažalijevanje ili autodestrukciju. Pokušavam balansirati između toga već godinama.
Prije jedno mjesec dana, gospođa Samoća je bila okrutna gospodarica večeri i birala je pjesme, točila mi vino...čitala mi je i neku poeziju. Doživio sam je tad u punom sjaju. Mislio sam kako je od nas dvojice meni teže jer sam svjestan svoje samoće, a mačak je, bar sam tako mislio, nikad nije ni upoznao.
Onda sam upravo te večeri, otišao u hodnik, a on je stajao pred ogledalom i šapom mazio svoj odraz.
subota, 27.04.2013.
Sandokan
Moj je tigar sad u vodi.
Ljudi ljube i zidove. Znaš?
Vidio sam kako plaču.
Odgodi naše sive trenirke
u nedjelju popodne.
Kako se zoveš zapravo?
Preostaje nam samo kiša
i streha i polulaži
koje ćemo morati reći.
utorak, 23.04.2013.
Rekla je
Napustit ću te kao sreća,
polako, bezbolno, rekla je.
Dok shvatiš, bit ću daleko -
miljama u sumraku.
Tebi treba da boli...
da se osjetiš živ, rekla je.
Sve su ti pjesme tužne,
u njima me ni nema.
Poljubi mamu, ne pij previše,
javi se....rekla je.
Pogrešna slova
Nitko ne izlazi neozlijeđen iz onoga što učini.
Odjednom nestanu ljudi, njihovi glasovi
i čitavi mali svjetovi.
Besmisleni ples
na oštrici britve
izbriše godine i slike.
Pogrešna slova
pobiju sve i ostanu bjeline.
Vrijeme ništa ne vraća
samo nosi niz korito.
Da, sjećam se, ali više te nema...
četvrtak, 11.04.2013.
Dim
Nekad te prenesem u značenju.
U oblaku te dima otpuhnem na police
i smijem se kako nestaneš
između nagomilanih knjiga.
Tamo ćeš jednom biti
ukoričena u tvrdom izdanju
bez posvete.
Da se ne umisliš.
